Elektrokardiogram (Elektrokardiografija) | |
---|---|
Klasifikacija i vanjski resursi | |
ICD-9 | 89.52 |
MedlinePlus | 003868 |
MeSH | D004562 |
Elektrokardiogram (EKG ili ECG) je grafički i/ili elektronski prikaz reziltata elektrokardiografije – procesa snimanja električne aktivnosti srca tokom perioda u kojem su prikopčane elektrode na određena mjesta kože. One otkrivaju sitne električne promjene na koži koje nastaju iz srčanomišićnih elektrofizioloških obrasca depolarizacije u svakom srčanom ciklusu. To je test koji se u kardiologiji vrlo često obavlja.[1][2][3][4][5]
U konvencionalnom 12-kanalnom EKG-u, postavlja se 10 elektroda – na ekstremitetima pacijenta i na površini grudnog koša. Ukupne veličine električnog potencijala srca se zatim mjere iz 12 različitih uglova ("vodova"), a snima se u određenom vremenskom periodu (obično 10 sekundi). Na taj način, ukupna veličina i smjer električne depolarizacije srca uhvaćeni su u svakom trenutku tokom srčanog ciklusa.[6] Grafikon napona u odnosu na vrijeme koje proizvodi ovaj neinvazivni medicinski postupak naziva se elektrokardiogram.
Tokom svakog otkucaja, zdravo srce ima urednu progresiju depolarizacije koja počinje u pejsmejker ćelijama u sinoatrijskom čvoru. Zatim se širi se kroz pretkomoru, prolazi kroz AV čvor dolje u Hisov snop i u Purkinjeova vlakna, pa se rasprostire i na lijevu stranu širom komora. Ovaj redovni obrazac depolarizacije dovodi do karakterističnog EKG traga. Za obučene kliničare, EKG daje veliku količinu informacija o strukturi srca i funkciji provođenja u njegovom električnom sistemu.[7] Između ostalog, EKG može se koristiti za mjerenje stope i ritma otkucaja srca, veličine i položaja srčanih komora, prisustvo oštećenja mišićnih ćelija srca ili sistema provođenja, efekta srčanih lijekova i funkcije ugrađenih pejsmejkera.[8]
|author=
(pomoć)