toharski | |
ārśi, kuśiññe | |
Regije | Tarimska zavala |
Etnicitet | Toharci |
Govornici | izumrli jezik |
Razredba | indo-europski
|
Službeni status | |
Služben u | – |
Ustanova | – |
Jezični kôd | |
ISO 639-1 | - |
ISO 639-2 | - |
ISO 639-3 | txb, xto |
Povezani članci: jezik | jezična porodica | popis jezika (po kodnim nazivima) |
Toharski je izumrla grana indoeuropske jezične porodice kojom su se služili Toharci na području oaza sjevernih predjela Tarimske zavale (današnji Xinjiang - Autonomna regija Ujgurskog naroda). Dokumenti datirani na period šestog do osmog stoljeća bilježe dva bliskosrodna jezika nazvana toharski A (istočnotoharski, agnijski ili turfanski) i toharski B (zapadnotoharski ili kučanski). Glavna tematika kojom se bave tekstovi sugerira da je toharski A bio arhaičniji i korišten kao budistički liturgijski jezik, dok je toharski B bio aktivno govoren na cijelom prostora od Turfana na istoku pa sve do Tumshuqa na zapadu.[1] Korpus posuđenica i imena pronađenih u prakrtskim dokumentima nose naziv toharski C (tzv. kroränijski).[2] Ovi jezici su izumrli nakon širenja turkijskih plemena Ujgura u Tarimsku zavalu u devetom stoljeću.