Bolivarska Republika Venezuela República Bolivariana de Venezuela | |
---|---|
Himna: "Gloria al Bravo Pueblo" | |
Glavni grad i najveći grad | Caracas |
Službeni jezici | španjolskia |
Vlada | Savezna predsjednička ustavna republika |
Nicolás Maduro | |
Delcy Rodríguez | |
Legislatura | Narodna skupština |
Nezavisnost | |
• od Španjolske | 5. srpnja 1811. |
• od Velike Kolumbije | 13. siječnja 1830. |
• Priznata | 30. ožujka 1845. |
Površina | |
• Ukupno | 916,445 km2 |
• Vode (%) | 0.32 |
Stanovništvo | |
• Procjena za 2018. | 31,568,179 (44.) |
• Gustoća | 33.74 /km2 (181.) |
BDP (PPP) | procjena za 2018. |
• Ukupno | $340.984 mlrd. (48.) |
• Per capita | $10,399 (101.) |
BDP (nominalni) | procjena za 2018. |
• Ukupno | $100.845 mlrd. (51.) |
• Per capita | $3,168 (93.) |
Gini (2013) | 44.8 srednji |
HDI (2016) | 0.767 visok (71.) |
Valuta | petro (PTR) bolívar soberano (VES) |
Vremenska zona | UTC-4 (VET) |
Format datuma | dd/mm/gggg |
Pozivni broj | +58 |
Veb-domena | .ve |
|
Venezuela ili Venecuela, službeno Bolivarska Republika Venezuela (španski: República Bolivariana de Venezuela), jest savezna republika koja se nalazi na sjevernoj obali Južne Amerike. Na zapadu graniči s Kolumbijom, na jugu s Brazilom, na istoku s Gvajanom, a s otočjem Trinidad i Tobago na sjeveroistoku. Ukupna površina zemlje iznosi oko 916,445 km2, dok je prema procjeni iz 2016. godine broj stanovnika 31,775,371. Venezuela se smatra državom s izrazito visokim biodiverzitetom (trenutno se nalazi na sedmom mjestu po broju vrsta na svijetu),[1] a staništa se prostiru od obronaka Andi na zapadu, preko amazonskih kišnih šuma na jugu i velikih llanosa, pa sve do karipske obale i delte rijeke Orinoco na istoku.
Teritorij koji je danas poznat kao Venezuela kolonizirala je Španjolska još 1522. godine usred snažnog otpora domorodačkog, indijanskog stanovništva. Godine 1811., postala je jedna od prvih španjolskih kolonija koja je proglasila nezavisnost, koja nije bila sigurna sve do 1821. godine, kada je Venezuela postala dio savezne republike Velike Kolumbije. Punu nezavisnost stekla je 1830. godine. Tokom XIX. vijeka, Venezuela je prolazila kroz veliku političku krizu i periode autokracije, uz dominaciju regionalnih caudillosa sve do polovice XX. vijeka. Od 1958., zemlja je imala seriju demokratski izabranih vlada. Ekonomske krize tokom 80-ih i 90-ih godina dovele su do novih nestabilnosti, među kojima su Caracazo pobune iz 1989., dva pokušaja puča tokom 1992. te opoziv predsjednika Carlosa Andrésa Péreza zbog pronevjere javnog novca tokom 1993. godine. Potpuni kolaps povjerenja naroda u vladajuće političke stranke doveo je do uspjeha bivšeg pučista Huga Cháveza na izborima 1998. i početak Bolivarske revolucije, koja je započela s konstituantom iz 1999. godine i donošenjem novog ustava. Novi ustav je službeno promijenio ime države u Bolivarska Republika Venezuela.
Venezuela je savezna predsjednička republika koja se sastoji od 23 savezne države, Distrikta glavnog grada (koji pokriva Caracas) i saveznih teritorija (koji obuhvaćaju otoke). Venezuela također prisvaja sav gvajanski teritorij zapadno od rijeke Essequibo, površine 159,500 km2, a koji se naziva Guayana Esequiba ili Zona en Reclamación.[2] Venezuela je jedna od najurbaniziranijih zemalja Latinske Amerike;[3][4] većina stanovništva živi u gradovima na sjeveru zemlje, mahom u Caracasu, koji je ujedno i najveći grad.
Nakon otkrića velikih izvora nafte početkom XX. vijeka, Venezuela je vodeća svjetska zemlja po količini dokazanih naftnih rezervi te je jedna od vodećih izvoznica nafte. Zemlja koja je isprva bila nerazvijena izvoznica poljoprivrednih proizvoda poput kave i kakaa, nakon otkrića nafte postala je jedna od najvažnijih izvoznica na svijetu. Naftna kriza iz 1980-ih dovela je do krize vanjskog duga i dugotrajne ekonomske krize, tokom koje je inflacija došla do 100% (1996.), a postotak siromašnih stanovnika se popeo na 66% (1995.).[5] Oporavak tržišta nafte početkom XXI. vijeka donio je Veneuzueli priliv novca kakav nije bio viđen još od 80-ih godina.[6] Vlada je tada uvela seriju populističkih mjera s ciljem poticanja potrošnje, što je uvelike smanjilo siromaštvu i ekonomsku nejednakost među stanovništvom.[6][7][8][9] Ipak, mjere su s vremenom postale kontroverzne jer su destabilizirale državnu ekonomiju, dovevši do hiperinflacije, ekonomske krize i porasta siromaštva.[10][6][11][12][13][14][15]
• Gillespie, Patrick (12 April 2016). „Venezuela: the land of 500% inflation”. CNNMoney. Pristupljeno 17 January 2017.
• Rosati, Andrew (11 January 2017). „Venezuela's Economy Was the Worst Performing of 2016, IMF Estimates”. Bloomberg. Pristupljeno 17 January 2017.