Sifilis

Sifilis
lat.	Syphilis
Elektronska mikroskopija: Treponema pallidum, spiroheta koja izaziva sifilis
Specijalnost	Dermatovenerologija Infektologija Neurologija
Klasifikacija i eksterni resursi
ICD-10	A50-A53 (Prirođeni sifilis, Rani sifilis, Kasni sifilis, Ostali i nespecificirani sifilis)
ICD-9	090-097
DiseasesDB	29054
MedlinePlus	001327
eMedicine	med/2224 emerg/563 derm/413
MeSH	D013587
[uredi na Vikipodacima]

Sifilis je spolno prenosiva bolest uzrokovana spirohetom Treponema pallidum podvrste pallidum. Najčešći način prijenosa infekcije je spolnim odnosom; također se može prenijeti s majke na dijete tijekom trudnoće ili porođaja, dovodeći do kongenitalnog sifilisa. Ostale bolesti koje u ljudi uzrokuje srodna Treponema pallidum su frambezija (uzrokovana podvrstom pertenue), pinta (uzrokovana podvrstom carateum) i bedžel (uzrokovana podvrstom endemicum).

Znakovi i simptomi sifilisa ovise o stadiju bolesti (primarni, sekundarni, latentni i tercijarni). Primarni stadij se tipično očituje solitarnim vrijedom, tzv. tvrdim čankirom (bezbolnom ulceracijom kože koja ne svrbi, a rubovi su još na opip čvrsti). Sekundarni sifilis je obilježen difuznim kožnim osipom koji često zahvaća dlanove i tabane, dok u latentnom stadiju sifilisa simptoma nema ili su vrlo oskudni. Tercijarni sifilis je obilježen stvaranjem guma, neurološkim ili srčanim simptomima. Sifilis je poznat pod nazivom "veliki imitator" jer se često očituje atipičnim simptomima. Dijagnoza se obično postavlja pomoću seroloških pretraga krvi, ali se bakterije mogu vidjeti i mikroskopom. Sifilis se učinkovito liječi antibioticima, osobito intramuskularnom primjenom penicilina G (koji se kod neurosifilisa primjenjuje intravenski) ili ceftriaksona, a u osoba koje su alergične na penicilin, peroralnom primjenom doksiciklina ili azitromicina.

Smatra se da je 1999. godine širom svijeta od sifilisa bolovalo 12 milijuna ljudi, od čega više od 90 % u zemljama u razvoju. Nakon što se dramatično smanjila proširenost bolesti, zbog široke dostupnosti penicilina nakon 1940. godine, u novom se mileniju u mnogim zemljama učestalost povećala, često udružena sa zarazom humanim virusom imunodeficijencije (HIV). Ta se pojava djelomice pripisuje spolnim odnosima bez zaštite u skupini muških homoseksualaca, povećanju promiskuiteta, prostituciji i smanjenoj uporabi mehaničkih sredstava za zaštitu od zečeća.^[1][2][3]

U Hrvatskoj je u 2009. godini prijavljeno 36 oboljelih od sifilisa (stopa 0,9/100.000 stanovnika), a u 2010. godini 18 slučajeva. U ordinacijama opće/obiteljske medicine registrirano je u 2010. godini 95 dijagnoza sifilisa.^[4]

1. ↑ Coffin, LS; Newberry, A, Hagan, H, Cleland, CM, Des Jarlais, DC, Perlman, DC (2010). „Syphilis in Drug Users in Low and Middle Income Countries”. The International journal on drug policy svezak 21 (broj 1): str. 20.–27.. DOI:10.1016/j.drugpo.2009.02.008. ISSN 0955-3959. PMC 2790553. PMID 19361976. 
2. ↑ Gao, L; Zhang, L, Jin, Q (2009). „Meta-analysis: prevalence of HIV infection and syphilis among MSM in China”. Sexually transmitted infections svezak 85 (broj 5): str. 354.–358.. DOI:10.1136/sti.2008.034702. PMID 19351623. 
3. ↑ Karp, G; Schlaeffer, F, Jotkowitz, A, Riesenberg, K (2009). „Syphilis and HIV co-infection”. European journal of internal medicine svezak 20 (broj 1): str. 9.–13.. DOI:10.1016/j.ejim.2008.04.002. PMID 19237085. 
4. ↑ (Hrčak) Javnozdravstvena važnost urogenitalnih i spolno prenosivih infekcija; Marina Kuzman ; Hrvatski zavod za javno zdravstvo Ariana Znaor ; Hrvatski zavod za javno zdravstvo, izvor: Hrvatski zdravstvenostatistički ljetopis 2010. Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, 2011. (pristupljeno 10. svibnja 2013.)