Luteranizam ili luteranstvo je deo zapadnog hrišćanstva koje se zasniva na učenju reformiste iz 16. veka Martina Lutera. Luterovi pokušaji reforme teologije i crkvene prakse doveli su do protestantske reformacije. Reakcije vlasti i crkve na širenje Luterovih ideja (95 teza) Evropom dovele su do vjerskih ratova i podjele hrišćanstva.
Za razliku od reformatorskih crkvi, luterani i dalje praktikuju mnoge sakramente i liturgijsku praksu iz pre-reformatorskih crkvi.
Naziv „luteranac“ je prvi put u pogrdnom smislu upotrebio Johan Ek tokom debate jula 1519.[1] Ek i drugi rimokatolici su sledili uobičajenu praksu da se jeres naziva po svom vođi, tako da su svi pobornici teologije Martina Lutera označeni kao luteranci.[2] Sam Martin Luter je odbacivao ovaj naziv i svoj reformatorski pokret je nazivao „jevanđeoski“ (grč. ευαγγελιον - dobre vesti, jevanđelje).[1] Luteranci su i sami počeli da koriste ovaj naziv sredinom 16. veka da bi se razlikovali od ostalih reformističkih grupa (filipisti, kalvinisti). Teolozi sa Univerziteta u Vitenbergu su 1597. upotrebili za svoju crkvu naziv „luteranska“.[2]