Hristologija ili kristologija (od Hristos i grčke -λογία, -logia) je oblast kršćanske teologije koja se primarno bavi prirodom i ličnošću Isusa Krista, prema zapisima u kanonskim evanđeljima i pismima Novog zavjeta.[3]
Kao takva, kristologija se bavi detaljima Isusovog života (što je činio) i njegovog nauka (što je govorio) kako bi jasnije razumjela tko je on u svojoj ličnosti, i koja je njegova uloga u spasenju.[4] Primarne teme uključuju odnos Isusove prirode i ličnosti sa prirodom i ličnošću Boga Oca.
Pitanje "Ko je Isus?" predstavlja izvor hristologije i hrišćanstva općenito.[5] Prema Evanđelju pitanje identiteta je prvi postavio sam Isus, koji pita svoje učenike: "Šta kažu ljudi o meni - ko sam ja?" Tokom prvih vekova hrišćanstva vjerovanja o Isusu pretrpjela su znatne promjene, što kritički proučavaoci nazivaju hristološkim razvojem "od Isusa do Krista".[6] Odlučujući element bila je promjena od ideje o čovjeku koji postaje Bog u ideju o Bogu koji postaje čovjek.[7] Pravovjerna hristologija je poglavito fiksirana odlukama nikejskog sabora 325.
Sva mišljenja o Isusu Hristu koja odstupaju od pravoverja, Crkva naziva "hristološkim jeresima".
<ref>
; nije zadan tekst za reference po imenu Зизијулас
<ref>
; nije zadan tekst za reference po imenu Fromm