Vlaho Bukovac

Vlaho Bukovac
moderna
Vlaho Bukovac (autoportret, 1914.)
Rođenje	4. srpnja 1855., Cavtat, Hrvatska
Smrt	23. travnja 1922., Prag, Češka
Nacionalnost	Hrvat
Utjecao	Bela Čikoš Sesija, Oton Iveković, Ivan Tišov, Robert Frangeš-Mihanović, Rudolf Valdec, Robert Auer
Utjecali	Alexandre Cabanel
Poznata djela	Sultanija, La grande Iza, Gundulićev san, Hrvatski narodni preporod (svečani zastor), Crnogorka, Ružičasti san
Potpis
Portal o životopisima

Vlaho Bukovac (Biagio Faggioni) (Cavtat, 4. srpnja 1855. – Prag, 23. travnja 1922.), bio je hrvatski slikar. Jedan je od najznačajnijih hrvatskih slikara.^[1]

Bukovac je začetnik i glavni predstavnik hrvatske moderne i ide u red najplodnijih hrvatskih slikara. Prošao je slikarske faze od akademizma, realizma, impresionizma i simbolizma do moderne. Osobito je poznat i priznat po portretima. Najistaknutiji hrvatski slikar na prijelazu s 19. na 20. stoljeće.

1. ↑ Nina Ožegović, Igor Zidić šalje Bukovca u Haag, nacional.hr. Članak u Nacionalu (br. 638, 5. veljače 2008.) povodom Bukovčeve izložbe u Haagu 2008.