Tinta (tal. tinta ili njem. Tinte od srednjovj. lat. tincta, od lat. tingere: močiti, bojiti) je obojena tekućina koja je u prošlosti služila za pisanje perom, poslije nalivperom, a danas kemijskom olovkom i takozvanim flomasterom, te za ispis na pisačima vezanima uz elektronička računala. To je uglavnom vodena otopina ili suspenzija prikladnih bojila ili pigmenata (za plavu tintu najčešće triarilmetansko bojilo, za crvenu eozin, za bijelu titanijev dioksid, za zlatnu aluminijska bronca), iako se koristi i tinta s nevodenim otapalima, fluorescirajuća tinta, zatim takozvana gel-tinta, koja postaje tekuća tek tijekom mehaničke promjene (tiksotropija), tajna tinta (nevidljiva, prije nazivana simpatetičkom), koja mijenja svojstva i postaje vidljivom nakon posebne obrade i tako dalje. Uz navedene sastojke, tinta sadrži i tenzide te sredstva za bolje prianjanje uz papir i za očuvanje vlažnosti prije nanošenja te za konzerviranje. I danas se, iako sve rjeđe, još koristi željezno-galno crnilo, otopina galne kiseline i željeznoga(II) sulfata, poznato već stoljećima (galna kiselina sa solima željeza tvori stajanjem na zraku u neutralnoj sredini netopljiv crni talog).