Svrdlo

Svrdlo ili bušni alat je alat koje koristimo kod bušenja. Svrdla se dijele na: spiralna svrdla, svrdla s pločicama od tvrdog metala, ravna svrdla, zabušivala (zabušivači), specijalne izvedbe spiralnih svrdala, noževe i motke za bušenje.

Svrdlo je rezni alat za izradbu provrta i kružnih ili stožastih utora. Ubraja se u alate za strojnu obradu odvajanjem čestica. Valjkasta je oblika s reznim oštricama na jednom kraju. Rezni dio svrdla najčešće se izrađuje od brzoreznoga čelika, tvrdoga metala, kermeta, vidije i drugih tvrdih materijala. Obrada se odvija alatnim strojevima (bušilica), istodobnom vrtnjom ili rotacijom svrdla oko uzdužne osi i pravocrtnim gibanjem (translacijom) duž te osi, pritom oba gibanja izvodi svrdlo ili se na jedan od tih načina giba obradak. Najčešće je valjkasto spiralno svrdlo, kojemu je rezni dio u obliku stošca s dvije glavne i jednom poprečnom oštricom. Uzduž tijela nalaze se dva spiralna utora stalnog uspona po kojima klize odvojene čestice. Ravno svrdlo ima oblik noža s tupim vršnim kutom, a služi za bušenje vrlo sitnih rupa, promjera manjeg od 1 milimetar, ili za vrlo velike rupe za koje ne postoje spiralna svrdla. Svrdlo za centriranje služi za ubušivanje stožastih rupa za centriranje, a za vrlo dugačke rupe najčešće se koristi topovsko svrdlo, koje ima oblik uzdužno presječenoga valjka. Za bušenje stakla i porculana služi trobridno svrdlo od tvrdoga metala. Svrdlo za drvo često ima na vrhu spirale šiljak za centriranje i jedan ili dva zupca za presijecanje vlakanaca drva. Za široke rupe u betonu ili kamenu koristi se cijevno svrdlo s krunom na kojoj su zubi od tvrdoga metala ili dijamanata (krupnih ili sitnih), a za rudarske bušotine i geološka istraživanja koriste se i velika spiralna svrdla.^[1]

1. ↑ svrdlo, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2019.