Sluh

Sluh je jedno od pet tradicionalnih ljudskih osjetila.

Kod ljudi i kralježnjaka, slušni sustav sakuplja vibracije, koje uzrokuju zvučni valovi. Zvuk čujemo, jer živci u ušima pretvaraju vibracije u signale, koji idu u mozak.^[1] Slušni sustav sastoji se od uha, slušnog živca i dijelova središnjeg živčanog sustava koji su uključeni u osjet sluha. Nemogućnost slušnih organa, da primaju podražaje naziva se gluhoća.

Za slijepe i slabovidne osobe sluh je primarno osjetilo spoznaje. Učinkovito slušanje daje djeci oštećena vida, posebno slijepima, mnogo korisnih informacija o zbivanjima u bližoj i daljoj okolini, a ujedno je temelj njihovog daljnjeg spoznajnog razvoja. Pri slušanju glazbe slijepa djeca mogu izdvojiti zvukove koja druga djeca teže zamjećuju.^[2]

Sluh se mjeri testovima poput audiometrije, elektrokohleografije, timpanometrije, auditornog odgovora moždanog stabla i drugo.

Pod vodom, teže se određuje izvor zvuka. Brzina zvuka brža je nego u zraku.

Životinje imaju različiti sluh. Pomoću njega komuniciraju, bitan im je za razmnožavanje i uočavanje neprijatelja i plijena. Nekim životinjskim vrstama, sluh je primarno osjetilo. Sisavci imaju dobro razvijen sluh. Poseban oblik je korištenje ultrazvuka. Registriranjem povratka odaslanog zvuka, određuju svoj položaj u prostoru ali i položaj plijena u odnosu na sebe. Dvije su vrste posebno dobro razvile korištenje ultrazvuka, kitovi zubani i šišmiši, ali i neke druge vrste ga upotrebljavaju, samo ne tako izraženo.

1. ↑ Craig, A., Rosney C.: Dječja enciklopedija znanosti, Svjetlost Sarajevo 1990.
2. ↑ Zrilić S., Košta T.,: Specifičnosti rada sa slijepim djetetom u vrtiću i školi s posebnim naglaskom na slušnu percepciju, Magistra Iadertina, Zadar 2008.