Rjurik

Rjurik
Knez Rjurik, osnivač dinastije Rjurikoviča
Vladavina	862.-879.
Nasljednik	Oleg, veliki knez Kijeva
novgorodski knez
Dinastija	Rjurikoviči
Smrt	879.

Rjurik (? - Novgorod, 879.), varjaški i novgorodski knez, utemeljitelj kneževske i carske dinastije Rjurikoviča.

Isprva je bio vladar u Ladogi koju je osvojio 862. ili 867. sa svojom ratničkom družinom.^[1] Godine 870. došao je, na poziv Novgorođana, s braćom i svojom družinom da ih obrani od Pečenega i štiti njihovu trgovinu.^[2] Međutim, 872. godine u Novgorodu je izbio ustanak protiv njegove vlasti. Ugušivši pobunu Novgorođana, nametnuo im se za vladara.^[3] Iste je godine ratovao s priazovskim Bugarima i u tim borbama ostao bez sina.^[4] U Novgorodu i Kijevu naslijedio ga je knez Oleg (879. – 912.) u ime maloljetnog sina Igora.

Rjurikovi potomci zavladali su Kijevskom Rusi, Rutenijom i Moskovskim Carstvom, najprije kao knezovi, a onda kao kraljevi i carevi do 1598. godine, kada je s Fjodorom Ivanovičem izumrla dinastija Rjurikoviča.^[5]

Na našim prostorima nosili su naslov banova čitave Slavonije i Mačvanskih banova, stečenu brakom Andrije I. Arpadovića i Anasezije Kijevske. Jedan od znanih banova Slavonije i banova Mačve, koji su koristili nasljedno pravo naslova iz dinastije Rjurikovič bio je Rastislav Mstislavić 1247. godine. Pretpostavlja se da je obitelj Rjurikoviča neprestano održavala veze s Hrvatima od samog osnivanja Kijevske Rus, još od osnivača dinastije.

Podatci ruskog ljetopisa o Rjurikovom podrijetlu dali su osnove za tzv. normansku teoriju o osnutku staroruske države koju podjednako dijele povijesti moderne Rusije, Ukrajine i Bjelorusije.^[2]

1. ↑ Brandt 1995, str. 426.
2. ↑ ^{a b} Opća enciklopedija, str. 141.
3. ↑ Rjurik | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 11. listopada 2022.
4. ↑ Brandt 1995, str. 428.
5. ↑ Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 153.