Hematoksilin

Hematoksilin ${\displaystyle {\ce {C16H14O6}}}$
Kemijska struktura hematoksilina
IUPAC nomenklatura	7,11b-dihidro-indeno [2,1-c] kromen-3,4,6a, 9,10 (6H) -pentol
Ostala imena	Hematoksilin Prirodna crna 1 C.I. 75290
Identifikacijski brojevi
CAS broj	517-28-2 ✓
EC broj	208-237-3 ✓
PubChem broj	442514 ✓
Osnovna svojstva
Molarna masa	302,282 g·mol−1
Izgled	Žuto-smeđa krutina osjetljiva na svjetlost
Talište	Oko 200 ° C (raspadnut)
Topljivost u vodi	Malo topiv u vodi
Struktura
Sigurnosne upute
Znakovi opasnosti nepoznat znak opasnosti
Međunarodni sustav mjernih jedinica primijenjen je gdje god je to bilo moguće. Ako nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima.
Portal:Kemija

Hematoksilin je organsko prirodno bojilo koje u biologiji i medicini ima osobitu važnost za bojenje preparata jer boji samo određene dijelove stanica.^[1] Hematoksilin se nalazi u plavom drvetu kampečevini (lat. Lignum campechianum, L. haematoxyli). Upotrebljava se za bojenje i tiskanje pamuka, svile, poliamida, vune, krzna i kože. Dobiva se vrlo postojana plavocrna boja, te kao pigment za izradu crne tinte, tiskarskih i slikarskih uljenih boja. Hematoksilinski preparati mogu se upotrebljavati kao antioksidacijska sredstva za nezasićene masne kiseline, kao reagens za dokazivanje truljenja hrane, te za bojenje histoloških preparata.

Oksidacijom hematoksilina na zraku nastaje hematein. Hematein je prirodno bojilo, C₁₆H₁₂0₆ (C.I. 75290), tvori crvene iglice koje se raspadaju na temperaturi višoj od 200 °C. Malo je topljiv u etanolu i eteru (žuta boja), te u vodi (crvena boja). Dobro je topljiv u alkalijama (modroljubičasta boja) i mineralnim kiselinama (crvena boja). Hematein čini sa solima teških metala složene spojeve, i to od modroljubičastih s bakrenim i kositrenim solima do crnih sa željeznim solima.^[2]

1. ↑ mikroskopija, [1] "Hrvatska enciklopedija", mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 17. 8. 2020.
2. ↑ "Tehnička enciklopedija" (Prirodna bojila), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.