Eduard IV.

Eduard IV. (Rouen, Francuska, 28. travnja 1442. – Dvorac Windsor, 9. travnja 1483.), prvi engleski kralj iz dinastije York i dejure francuski kralj do 29. kolovoza 1475.

Bio je najstariji sin Rikarda Plantageneta, vojvode od Yorka, nakon čije je smrti u jednoj od bitaka Ratova dviju ruža vođenoj s plemićima naklonjenim dinastiji Lancaster kod Wakefielda, istakao svoje pravo na englesku krunu. Svoje pravo je temeljio na činjenici da je bio potomak Lionela od Clarencea, drugog sina engleskog kralja iz dinastije Anjou-Plantagenet, Edvarda III.

Uz pomoć utjecajnog Rikarda Nevillea, grofa od Warwicka, koji je kroz Eduarda želio ostvariti svoje ambicije, tijekom 1461. porazio je vojsku plemića naklonjenih dinastiji Lancaster, te se iste godine, nakon što su Henrik VI. i njegova borbena supruga Margareta Anžuvinska izbjegli u inozemstvo, proglasio engleskim kraljem. Eduard je, za razliku od Henrika, bio jak, energičan i popularan, te je u tom, vanjskopolitički (vojni porazi u Francuskoj) i unutarnjopolitički (Ratovi dviju ruža i potpuni kaos u zemlji) nepovoljnom trenutku za Englesku, bio za mnoge bolje rješenje nego Henrik VI.