Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors.
Please consider supporting us by disabling your ad blocker.

Responsive image


Crno more

Crno more
More
Satelitska snimka
Zemljovid Crnoga mora
Položaj
Koordinate44°0′0″N 35°0′0″E / 44.00000°N 35.00000°E / 44.00000; 35.00000
SmještajJugozapadna Azija, Istočna i Jugoistočna Europa
Države
Fizikalne osobine
Površina436402 km2
Duljina1175 km
Širina615 km
Dubina 
 • Prosječna1253 m
 • Najveća2212 m
Duljina obale14340 km
Zapremina547000 km3
Temperatura 
 • Najmanja−1 °C
 • Najveća28 °C
Salinitet18 − 22,5 ‰
Rijeke i otoci
Površina slijeva2400000 km2
PritociDnjepar, Dnjestar, Dunav, Kizil
Otoci>10
Crno more na zemljovidu Europe
Crno more
Crno more
Crno more na zemljovidu Europe
Zemljovid

1 Duljina obale nije dobro definirana mjera.
Ušće rijeke Veleke u Crno more u Bugarskoj.
Obala Crnoga mora u zapadnoj Gruziji (grad Batumi u pozadini).
Dvorac Lastavičje gnijezdo na Krimu.
Plaža u blizini Samsuna u Turskoj.
Sanatorij u Sočiju u Rusiji.

Crno more unutarnje je more smješteno između Europe i Azije, istočno od Balkana, južno od Istočnoeuropske nizine, zapadno od Kavkaza te sjeverno od Anatolije. Obalne zemlje Crnoga mora jesu Turska, Bugarska, Rumunjska, Ukrajina, Rusija i Gruzija. U nj se slijeva nekoliko velikih rijeka, a od njih su najvažnije Dunav, Dnjepar i Don, stoga Crnomorski sliv obuhvaća dijelove teritorijā dvadeset četiriju zemalja Europe.[1]

Površina Crnoga mora iznosi 436 400 km² (ne uključujući Azovsko more)[2] zapremine 547 000 km³,[3] a najveća je dubina 2212 m.[4] U geološkom smislu većina njegove obale raste u visinu što je oblikovalo Pontijsko gorje na jugu, Kavkasko gorje na istoku i Krimsko gorje na sjeveru. Na zapadu je obala uglavnom nizinska s naplavnim područjima u podnožju niskih planina kao što je Strandža u Bugarskoj, Rt Emine, najistočnija točka planine Balkan, te Dobrudžanska visoravan znatno sjevernije. Najveća dužina morske površine u smjeru istok-zapad jest 1175 km.[5] Najvećim obalnim gradovima Crnoga mora (u smjeru kazaljke na satu od Bospora) smatraju se Burgas, Varna, Constanța, Odesa, Sevastopolj, Novorosijsk, Soči, Batumi, Trabzon i Samsun.

Crno more ima pozitivnu vodnu bilancu, što znači da se više vode ulijeva u njega nego što se izlijeva. Zbog toga fenomena oko 300 km³ vode godišnje otječe kroz Bospor i Dardanele u Egejsko more.[6] Premda je neto bilanca protoka vode kroz Bospor i Dardanele takva da dio izlazi iz Crnog mora, voda općenito teče u obama smjerovima istovremeno. Gušća i slanija voda iz Egejskoga mora utječe u Crno more na većim dubinama, a manje slana voda istječe iz Crnoga mora u površinskom sloju stvarajući značajan i trajan sloj duboke vode koja ne otječe niti se miješa i stoga je vrlo siromašna kisikom (anoksične vode). Ovaj anoksični sloj omogućio je očuvanje drvenih ostataka brodovlja iz drevnih brodoloma koji su pronađeni u Crnome moru.

Vode Crnoga mora kroz turske tjesnace i Egejsko more na posljetku se ulijevaju u Sredozemno more. Bosporski tjesnac povezuje Crno more s malim Mramornim morem koje je pak povezano s Egejskim morem preko tjesnaca Dardaneli. Na sjeveru je Kerčkim tjesnacem Crno more povezano s Azovskim morem.

Razina vode značajno se mijenjala tijekom geoloških razdobalja. Zbog ovih promjena u razini vode okolni šelf i povezani obalni pojas ponekad su bili suho tlo. Pri određenu povećanju vodostaja tijekom geoloških razdobalja uspostavljaju se veze s okolnim vodenim masama. Upravo preko najaktivnije od ovih veza, Bospora i Dardanela, Crno se more spaja sa svjetskim morima. Tijekom geoloških razdoblja kada ova hidrološka veza nije bila prisutna Crno more bilo je endoreični bazen, koji je djelovao neovisno o globalnome oceanskom sustavu (slično današnjemu Kaspijskom moru). Trenutno je razina vode u Crnom moru relativno visoka, pa se vodena masa izmjenjuje s onom iz Sredozemlja. Crnomorsku podmorsku rijeku čini struja posebno slane vode koja teče Bosporskim tjesnacom duž cijeloga morskog dna Crnoga mora i prva je otkrivena te vrste. Crno more također je i značajno poprište geopolitičkih, teritorijalnih te ekonomskih sukoba i napetosti.

  1. "Black Sea Geography, Oceanography, Ecology, History". Inačica izvorne stranice arhivirana 22. veljače 2018. Pristupljeno 18. veljače 2018.
  2. Surface area—Black Sea Geography. University of Delaware College of Marine Studies. 2003. Pristupljeno 3. travnja 2014.
  3. Murray, J. W.; Jannasch, H. W.; Honjo, S; Anderson, R. F.; Reeburgh, W. S.; Top, Z.; Friederich, G. E.; Codispoti, L. A.; Izdar, E. 30. ožujka 1989. Unexpected changes in the oxic/anoxic interface in the Black Sea. Nature. 338 (6214): 411–413. Bibcode:1989Natur.338..411M. doi:10.1038/338411a0. ISSN 0028-0836
  4. Maximum depth—Europa – Gateway of the European Union website. Environment and Enlargement – The Black Sea: Facts and Figures. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. studenoga 2008.
  5. World and Its Peoples. Marshall Cavendish. 21. srpnja 2010. str. 1444. ISBN 978-0-7614-7902-4 Prenosi Internet Archive. Black Sea 1175 km east west.
  6. Miladinova, S.; Stips, A.; Garcia‐Gorriz, E.; Macias Moy, D. Srpanj 2017. Black Sea thermohaline properties: Long‐term trends and variations. Journal of Geophysical Research: Oceans. 122 (7): 5624–5644. Bibcode:2017JGRC..122.5624M. doi:10.1002/2016JC012644. ISSN 2169-9275. PMC 5606501. PMID 28989833

Previous Page Next Page






Амшын Еиқәа AB Хы ШӀуцӀэ ADY Swartsee AF Schwarzes Meer ALS ጥቁር ባሕር AM Mar Negra AN Euxinus ANG काला सागर ANP البحر الأسود Arabic ܝܡܐ ܐܘܟܡܐ ARC

Responsive image

Responsive image