Andrej Saharov

Andrej Saharov
Rođenje	21. svibnja 1921. Moskva, Rusija
Smrt	14. prosinca 1989. Moskva, Rusija
Državljanstvo	Rus
Polje	Fizika
Alma mater	Moskovsko državno sveučilište Lomonosov Lebedevljev institut za fiziku Akademije znanosti u Moskvi
Poznat po	Tokamak Ljudska prava
Istaknute nagrade	Nobelova nagrada za mir (1975.)
Portal o životopisima

Andrej Saharov ili punim imenom Andrej Dmitrijevič Saharov (ruski: Андре́й Дми́триевич Са́харов, Moskva, 21. svibnja 1921. – 14. prosinca 1989.), ruski fizičar, disident i borac za ljudska prava. Doktorirao je 1947. u Moskvi (od 1953. akademik). Sudjelovao je u izradbi sovjetskog vojnoga nuklearnog programa. Zajedno s I. J. Tammom predložio je 1953. da se upravljiva termonuklearna reakcija izvede u plazmi smještenoj u magnetskom polju (tokamak).

Tijekom 1960-ih isticao je opasnost od nuklearnoga rata između SAD-a i SSSR-a, te se zalagao za obustavu nuklearnoga naoružavanja, zbog čega je bio smijenjen (1968.) s rada na vojnoistraživačkim projektima. Zagovarao je demokratizaciju SSSR-a i sudjelovao (1970.) u osnivanju Moskovskoga komiteta za ljudska prava. Godine 1975. dodijeljena mu je Nobelova nagrada za mir (zbog zabrane izlaska iz SSSR-a nagradu je preuzela njegova supruga Jelena Boner, također istaknuta disidentica). Pošto je osudio sovjetsku vojnu intervenciju u Afganistanu, početkom 1980. bio je interniran u Gorki. S dolaskom M. S. Gorbačova na vlast, bio mu je dopušten povratak u Moskvu (1986.) te je nastavio političku aktivnost. U ožujku 1989. bio je izabran za parlamentarnoga zastupnika. Autor je više stručnih, političkih i drugih djela (Uspomene – rus. Vospominanija, 1990.), a o njem su mnoga napisana (J. Boner: Zajedno u samoći – eng. Alone Together, 1986.). Saharovljevim imenom nazvana je nagrada Europskoga parlamenta (od 1988.) za razvoj ljudskih prava i sloboda.^[1]

1. ↑ Saharov, Andrej Dmitrijevič (Dmitrievič). Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 2015.