Madijevci

Utjecajna zadarska patricijska obitelj koja je kroz 10. i 11. stoljeće vladala Zadrom i kojom se nasljeđivanjem prenosila titula bizantskih carskih stratega i protospatara. Pokušali su osigurati svoju vlast na području između kvarnerskih otoka i Gornje Dalmacije. Ostavili su trajni trag u materijalnoj kulturi Zadra.

Društvena struktura dalmatinskih gradova imala je korijene koji su sezali daleko u antičku prošlost, pa tako i dinastija Madijevaca. Zbog toga je ova osnažena zadarska dinastija već u prvoj polovici 11. stoljeća mogla iskazivati težnje ekspanzije izvan gradskih zidina.

Prvi poznati zadarski patricij i pripadnik roda Madijevaca, bio je prior Andrija, graditelj crkve, a vjerojatno i samostana Sv. Krševana. Za sobom je ostavio oporuku, sastavljenu 918. godine, u kojoj je brižljivo raspoređena njegova imovina (nekoliko kuća, mnogo zemlje i stoke, novac, luksuzni predmeti i sluge).

Oko 1020. godine na čelu dinastije nalazio se prokonzul Grgur. Ne postoje sigurni dokazi da li je imao brata Dobronju ili se radi o istoj osobi s dva imena. U svakom slučaju, Grgur/Dobronja je u vrtlogu političkih promjena svog doba pokušao osigurati svoju vlast nad dijelom Dalmacije koji je preostao nakon odvajanja Gornje Dalmacije i kvarnerskih otoka.

U tu je svrhu mogao iskoristiti ne samo ugled Madijevaca, koji su imali korijen i u drugim dalmatinskim gradovima, nego i postojeću titulu prokonzula kao najvišeg carskog dužnosnika u Dalmaciji. Nedostajala su mu samo izravna podrška cara, kao i materijalna sredstva kojima nijedan patricijski rod u to vrijeme nije mogao raspolagati sam za sebe u dovoljnoj mjeri. Dobronja je stoga krenuo na put u Carigrad, gdje ga je dočekao novi car Roman III. Priređena je dobrodošlica bila vrlo srdačna, a Dobronja je za svoje potrebe dobio i bogate darove, po svemu sudeći novac. Ohrabren tim uspjehom, ponovio je putovanje i još jednom bio dobro primljen. No, treći ga je put u prijestolnici dočekao novi car Mihajlo IV. koji ga je na nagovor svojih savjetnika bacio u tamnicu.

Autonomističke težnje Madijevaca u prvo su vrijeme u Carigradu izgledale kao pomoć jačanju bizantske vlasti u Dalmaciji, jer su se protivile bilo kakvom posredništvu Venecije ili Hrvata u vršenju carske vlasti nad bizantskom temom, ali su s vremenom postale preopasne. Da je Madijevcima uspjelo ostvariti autonomističke težnje, Zadar i Split bi se kao najvažnije političko i crkveno središte našli u rukama iste dinastije, čime bi carsko vrhovništvo bilo potpuno nepotrebno. Zbog toga je reakcija bizantskog dvora nakon promjene vladara bila po Dobronju tako iznenađujuća i pogubna.

Bez obzira na ishod, pokušaj Madijevaca ukazuje na dubinu promjena što su zahvatile Dalmaciju. U pojedinim su gradovima sve više dolazili do izražaja moćni rodovi iz čijih su se redova birali biskupi i priori. Međutim, nijedan od njih, čak ni Madijevci, nije bio dovoljno jak da bi se nametnuo čitavoj provinciji, iako su neki od njih imali mogućnost ovladati pojedinim gradovima i voditi gotovo samostalnu politiku.

U povijesti zadarske dinastije Madijevaca ogleda se i sudbina hrvatsko-dalmatinskih odnosa potkraj ranoga srednjovjekovlja. U Zvonimirovo vrijeme Zadrom je kao prior upravljao Madijevac Drago. Njegovo ime, kao i ime njegova pretka Dobronje, dokazuju koliko duboko je proces kroatizacije zahvatio dalmatinske gradove. Integrativni procesi još su jači drugoj polovici 11. stoljeća, a srodstvo Trpimirovića s Madijevcima imalo je podlogu u zbližavanju onovremenih dvaju vodećih dinastija.

Još je jedna poznata pripadnica dinastije Madijevaca obilježila hrvatsku povijest i to Jelena Slavna, hrvatska kraljica (umrla 8. listopada 976.) i žena kralja Mihajla Krešimira II. Nakon smrti kralja 969. godine vladala je kao regentkinja malodobnog sina Stjepana Držislava.

Važne godine u povijesti dinastije Madijevaca:

• 918. godine umire zadarski prior Andrija, prvi poznati pripadnik roda Madijevaca. Podigao je u Zadru crkvu Sv. Krševana, uz koju je kasnije osnovan istoimeni samostan. Andrijina oporuka svjedoči ο materijalnom položaju zadarskog patricijata
• 986. osnovan (ili obnovljen) zadarski benediktinski samostan Sv. Krševana. Tadašnji opat Madije došao je iz Monte Cassina, a samostan je zadužbina zadarskog patricijskog roda Madijevaca.
• 1035. Zadarski prior i strateg Dalmacije Grgur/Dobronja iz roda Madijevaca umire u zatvoru u Carigradu. Time je propao Grgurov pokušaj osamostaljenja dalmatinskih gradova od Bizanta. U zadarskoj stolnici podigao je ciborij s natpisom.
• 1066. Čika iz roda Madijevaca osniva, zajedno s kćerkom Domnanom, ženski benediktinski samostan sv. Marije. Hrvatski kralj Petar Krešimir IV. izdaje povlastice samostanu sv. Marije.
• 1072. Čikina kći Vekenega, nakon tragične pogibije svoga muža, također se zaredila u samostanu te je kao i majka bila njegova poglavarica i prva Čikina nasljednica.
• 1091. posvećen je benediktinski samostan sv. Marije, uz kojega je izgrađena nova crkva. Zadarski prior Drago, i sam Madijevac, dosuđuje baštinu u korist predstojnice Vekenege, kćerke prve predstojnice Čike. Samostanu dodjeljuje imunitet, tj. oslobađanje od davanja.
• 1096. u Zadru se održava crkveni sabor i nastaje evanđelistar opatice Vekenege.
• 1111. umire Vekenega, opatica zadarskog samostana Sv. Marije. U njezinu se epitafu spominje Kolomanov ulazak u Zadar.