Kotiledon

Kotiledon, sjemenski list ili embrionski list ( lat. cotyledon,^[1] od grč.: κοτυληδών – kotilēdōn, gen.: κοτυληδόνος kotilēdonos, iz κοτύλη – kotílē = čaša, zdjela) ili primarni klicini listovi, značajan su dio embriona unutar biljne sjemenke, a definiran je kao zametkovi listovi u biljkama sjemenjačama. Kod njih se jedan ili više njih pojavljuju prvi prilikom klijanja sjemena. Broj prisutnih kotiledona jedna je od karakteristika koju botaničari koriste za razvrstavanje cvjetnica (angiospermi). Vrste s jednim kotiledonom nazivaju se monokotiledone ("monokotile"). Biljke s dva embrionska lista nazivaju se dikotiledone ("dikotile").

U slučaju dikotiledonskih klijanaca, čiji su kotiledoni fotosintetski, kotiledoni su funkcionalno slični lišću. Međutim, pravi listovi i kotiledoni razvojno se razlikuju. Kotiledoni nastaju tokom embriogeneze, zajedno s korijenom i pucaju meristemima, te su stoga prisutni u sjemenu prije klijanja. Pravi listovi, međutim, formirani su postembrionalno (tj. nakon klijanja) iz vrha apikalnog meristema, koji je odgovoran za stvaranje sljedećih zračnih dijelova biljke.

Kotiledoni u porodici trava i mnogih drugih monokotiledona izrazito je modificiran list sastavljen od skuteluma i koleoptila. Skutelum je tkivo unutar sjemena koje je specijalizirano za apsorpciju pohranjene hrane iz susjednog endosperma. Koleoptil je zaštitna kapa koja prekriva „plumule“ (prethodnike stabljike i listova biljke).

Klijanci golosjemenjača također imaju kotiledone i one su često promjenjivi u broju (višekotiledone), pri čemu od 2 do 24 kotiledona formiraju vrtlog na vrhu hipokotila (embrionske stabljike) koji okružuje pupoljčić. Unutar svake vrste često se još uvijek pojavljuju neke varijacije u kotiledonskim brojevima, npr. klijanci bora Pinus radiata imaju ih 5–9, a Jeffreyev bor ( Pinus jeffreyi ) 7–13, ali ostale su vrste fiksnije, npr. mediteranski čempres uvijek ima samo dva kotiledona. Najveći broj prijavljenih je za velikokonusni bor (Pinus maximartinezii), s 24 (Farjon & Styles 1997).

Kotiledoni mogu biti efemerni, trajati samo nekoliko dana nakon nicanja, ili postojani, i ostati na mladoj biljci najmanje godinu dana. Kotiledoni sadrže (ili u slučaju gimnospermi i monokotiledona), pristupačne pohranjene zalihe hrane sjemena. Kako se ove rezerve troše, kotiledoni mogu postati zeleni i započeti fotosintezu, ili se mogu osušiti kada prvi pravi listovi preuzmu proizvodnju hrane za klijance.^[2]

1. ^ Short i George 2013, p. 15.
2. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom Vines 1913